Nabavite jeftin pristup TINACloud uređivanju primjera ili kreiranju vlastitih krugova
Već smo pokazali kako se elementarne metode analize istosmjernog kruga mogu proširiti i koristiti u izmjeničnim krugovima za rješavanje složenih vršnih ili efektivnih vrijednosti napona i struje te za složenu impedansu ili prihvatnost. U ovom ćemo poglavlju riješiti neke primjere podjele napona i struje u krugovima izmjenične struje.
primjer 1
Pronađite napone v1(t) i v2(t), s obzirom na to vs(T)= 110cos (2p50t).
Prvo dobijemo ovaj rezultat ručnim proračunom pomoću formule za podjelu napona.
Problem se može posmatrati kao dva složena impedanta u nizu: impedancija otpornika R1, Z1=R1 ohma (što je stvarni broj) i ekvivalentna impedancija R2 i L2 u seriji, Z2 = R2 + j w L2.
Zamjenom ekvivalentnih impedancija, krug se u TINA-i može ponovno nacrtati na sljedeći način:
Imajte na umu da smo koristili novu komponentu, složenu impedansu, koja je sada dostupna u TINA v6. Možete odrediti frekvencijsku ovisnost Z pomoću tablice do koje možete doći dvostrukim klikom na komponentu impedance. U prvom redu tablice možete definirati jednosmernu impedansu ili frekvencijski neovisnu složenu impedansu (ovo smo napravili ovdje, za induktor i otpornik u seriji, na zadanoj frekvenciji).
Korištenje formule za podjelu napona:
V1 = Vs*Z1 / (Z1 + Z2)
V2 = Vs*Z2 / (Z1 + Z2)
Numerički:
Z1 = R1 = 10 ohma
Z2 = R2 + j w L = 15 + j 2*p* 50 * 0.04 = 15 + j 12.56 ohms
V1= 110 * 10 / (25+)j12.56) = 35.13-j17.65 V = 39.31 e -j26.7 ° V
V2= 110 * (15+j12.56) / (25 +j12.56) = 74.86 +j17.65 V = 76.92 e j 13.3° V
Vremenska funkcija napona:
v1(t) = 39.31 cos (wt - 26.7°) V
v2(t) = 76.9 cos (wt + 13.3°) V
Provjerimo rezultat pomoću TINA-e koristeći Analiza / AC analiza / Izračunajte nodal naponiV1
V2
Dalje provjerimo ove rezultate s TINA-ovim tumačem:
f: = 50;
om: = 2 * pi * f;
VS: = 110;
v1:=VS*R1/(R1+R2+j*om*L2);
v2:=VS*(R2+j*om*L2)/(R1+R2+j*om*L2);
v1 = [35.1252-17.6559 * j]
v2 = [74.8748 + 17.6559 * j]
abs (v2) = [76.9283]
radtodeg (arc (v2)) = [13.2683]
abs (v1) = [39.313]
radtodeg (arc (v1)) = [- 26.6866]
uvezi matematiku kao m
import cmath kao c
#Pojednostavimo ispis složenog
#brojevi za veću transparentnost:
cp= lambda Z : “{:.4f}”.format(Z)
f = 50
om=2*c.pi*f
VS=110
v1=VS*R1/complex(R1+R2,om*L2)
v2=VS*complex(R2,om*L2)/complex(R1+R2,om*L2)
print(“v1=”,cp(v1))
print(“v2=”,cp(v2))
print(“abs(v1)= %.4f”%abs(v1))
print(“stepeni(arc(v1))= %.4f”%m.degrees(c.phase(v1)))
print(“abs(v2)= %.4f”%abs(v2))
print(“arc(v2)*180/pi= %.4f”%(c.phase(v2)*180/c.pi))
Imajte na umu da prilikom korištenja Interpretera nismo morali deklarirati vrijednosti pasivnih komponenata. To je zato što koristimo Interpreter u radnoj sesiji s TINA-om u kojoj je shema u uređivaču shema. TINA-in interpreter u ovoj shemi traži definiciju pasivnih simbola komponenata unesenih u program Interpreter.
Na kraju, iskoristimo TINA-in fazorski dijagram da pokažemo ovaj rezultat. Spajanje voltmetra na generator napona, odabir Analiza / AC analiza / Fazorski dijagram naredba, postavljanje osi i dodavanje naljepnica dobit će sljedeći dijagram. Zapiši to View / Vector stil etikete je postavljen na amplituda za ovaj dijagram.Dijagram to pokazuje Vs je zbroj fasora V1 i V2, Vs = V1 + V2.
Pomjeranjem fazora to možemo i pokazati V2 je razlika između Vs i V1, V2 = Vs - V1.
Ova brojka takođe pokazuje oduzimanje vektora. Rezultirajući vektor trebao bi početi od vrha drugog vektora, V1.
Na sličan način to možemo i pokazati V1 = Vs - V2. Opet, rezultantni vektor treba da počne od vrha drugog vektora, V1.
Naravno, oba dijagrama fazora mogu se smatrati jednostavnim dijagramom pravila trougla za Vs = V1 + V2 .
Gornji fazorski dijagrami također pokazuju Kirchhoffov zakon napona (KVL).
Kao što smo naučili u našem istraživanju istosmjernih krugova, primijenjeni napon serijskog kruga jednak je iznosu pada napona preko serijskih elemenata. Dijagrami fazora pokazuju da je KVL tačan i za izmjenične krugove, ali samo ako koristimo složene fazore!
primjer 2
U ovom krugu R1 predstavlja jednosmerni otpor zavojnice L; zajedno modeliraju induktor stvarnog svijeta sa njegovom komponentom gubitka. Pronađite napon preko kondenzatora i napon preko stvarne svjetske zavojnice.
L = 1.32 h, R1 = 2 kohms, R2 = 4 kohms, C = 0.1 mF, vS(t) = 20 cos (wt) V, f = 300Hz.
Ručno rješavanje pomoću podjele napona:
= 13.91 e j 44.1° V
i
v1(t) = 13.9 cos (w ×t + 44°) V
= 13.93 e -j 44.1° V
i
v2(t) = 13.9 cos (w ×t - 44.1°) V
Primjetite da su na ovoj frekvenciji, s ovim vrijednostima komponenti, veličine dva napona gotovo iste, ali faze su suprotnog znaka.
Još jednom, neka TINA radi dosadan posao rješavajući V1 i V2 sa prevodiocem:
om: = 600 * pi;
V: = 20;
v1:=V*(R1+j*om*L)/(R1+j*om*L+replus(R2,(1/j/om/C)));
abs (v1) = [13.9301]
180 * arc (v1) / pi = [44.1229]
v2:=V*(replus(R2,1/j/om/C))/(R1+j*om*L+replus(R2,(1/j/om/C)));
abs (v2) = [13.9305]
180 * arc (v2) / pi = [- 44.1211]
uvezi matematiku kao m
import cmath kao c
#Pojednostavimo ispis složenog
#brojevi za veću transparentnost:
cp= lambda Z : “{:.4f}”.format(Z)
#Definiraj replus koristeći lambda:
Replus= lambda R1, R2 : R1*R2/(R1+R2)
om=600*c.pi
V = 20
v1=V*complex(R1,om*L)/complex(R1+1j*om*L+Replus(R2,1/1j/om/C))
print(“abs(v1)= %.4f”%abs(v1))
print(“180*arc(v1)/pi= %.4f”%(180*c.phase(v1)/c.pi))
v2=V*complex(Replus(R2,1/1j/om/C))/complex(R1+1j*om*L+Replus(R2,1/1j/om/C))
print(“abs(v2)= %.4f”%abs(v2))
print(“180*arc(v2)/pi= %.4f”%(180*c.phase(v2)/c.pi))
I na kraju, pogledajte ovaj rezultat koristeći TINA-in fazorski dijagram. Spajanje voltmetra na generator napona, pozivajući se na Analiza / AC analiza / Fazorski dijagram naredbe, postavljanje osi i dodavanje naljepnica dobit će sljedeći dijagram (imajte na umu da smo postavili View / Vector stil etikete to Real + j * Imag za ovaj dijagram:
primjer 3
Trenutni izvor iS(t) = 5 cos (wt) A, otpornik R = 250 mohm, induktor L = 53 uH i frekvencija f = 1 kHz. Pronađite struju u induktoru i struju u otporniku.Korištenje formule za trenutnu podjelu:
iR(t) = 4 cos (w ×t + 37.2°) A
Slično tome:
iL(t) = 3 cos (w ×t - 53.1°)
A pomoću tumača u TINA-i:
om: = 2 * pi * 1000;
je: = 5;
iL: = je * R / (R + j * om * L);
iL = [1.8022-2.4007 * j]
iR: = je * j * om * L / (R + j * om * L);
iR = [3.1978 + 2.4007 * j]
abs (iL) = [3.0019]
radtodeg (arc (iL)) = [- 53.1033]
abs (iR) = [3.9986]
radtodeg (arc (iR)) = [36.8967]
uvezi matematiku kao m
import cmath kao c
#Pojednostavimo ispis složenog
#brojevi za veću transparentnost:
cp= lambda Z : “{:.4f}”.format(Z)
om=2*c.pi*1000
i = 5
iL=i*R/kompleks(R+1j*om*L)
print(“iL=”,cp(iL))
iR=kompleks(i*1j*om*L/(R+1j*om*L))
print(“iR=”,cp(iR))
print(“abs(iL)= %.4f”%abs(iL))
print(“stepeni(arc(iL))= %.4f”%m.degrees(c.phase(iL)))
print(“abs(iR)= %.4f”%abs(iR))
print(“stepeni(arc(iR))= %.4f”%m.degrees(c.phase(iR)))
Ovo rešenje možemo demonstrirati i pomoću dijagrama:
Fazorski dijagram pokazuje da je struja generatora IS rezultantni vektor kompleksnih struja IL i IR. Takođe pokazuje Kirchhoffov trenutni zakon (KCL), pokazujući da je struja IS koja ulazi u gornji čvor kruga jednaka zbroju IL i IR, složene struje koje napuštaju čvor.
primjer 4
Odredi i0(t), i1(t) i i2(t). Vrijednosti komponenata i izvorni napon, frekvencija i faza prikazani su na donjoj šemi.
i0
i1
i2
U našem rješenju koristit ćemo princip trenutne podjele. Prvo pronalazimo izraz za ukupnu struju i0:
I0M = 0.315 e j 83.2° A i i0(t) = 0.315 cos (w ×t + 83.2°) A
Tada se pomoću strujnog dijeljenja nalazi struja u kondenzatoru C:
I1M = 0.524 e j 91.4° A i i1(t) = 0.524 cos (w ×t + 91.4°) A
I struja u induktoru:
I2M = 0.216 e-j 76.6° A i i2(t) = 0.216 cos (w ×t - 76.6°) A
S iščekivanjem, tražimo potvrdu svojih izračuna ruku pomoću TINA-ovog tumača.
V: = 10;
om: = 2 * pi * 1000;
I0: = V / ((1 / j / om / C1) + replus ((1 / j / om / C), (R + j * om * L)));
I0 = [37.4671m + 313.3141m * j]
abs (I0) = [315.5463m]
180 * arc (I0) / pi = [83.1808]
I1: = I0 * (R + j * om * L) / (R + j * om * L + 1 / j / om / C);
I1 = [- 12.489m + 523.8805m * j]
abs (I1) = [524.0294m]
180 * arc (I1) / pi = [91.3656]
I2: = I0 * (1 / j / om / C) / (R + j * om * L + 1 / j / om / C);
I2 = [49.9561m-210.5665m * j]
abs (I2) = [216.4113m]
180 * arc (I2) / pi = [- 76.6535]
{Kontrola: I1 + I2 = I0}
abs (I1 + I2) = [315.5463m]
uvezi matematiku kao m
import cmath kao c
#Pojednostavimo ispis složenog
#brojevi za veću transparentnost:
cp= lambda Z : “{:.4f}”.format(Z)
#Prvo definirajte replus koristeći lambda:
Replus= lambda R1, R2 : R1*R2/(R1+R2)
V = 10
om=2*c.pi*1000
I0=V/complex((1/1j/om/C1)+Replus(1/1j/om/C,R+1j*om*L))
print(“I0=”,cp(I0))
print(“abs(I0)= %.4f”%abs(I0))
print(“180*arc(I0)/pi= %.4f”%(180*c.phase(I0)/c.pi))
I1=I0*complex(R,om*L)/complex(R+1j*om*L+1/1j/om/C)
print(“I1=”,cp(I1))
print(“abs(I1)= %.4f”%abs(I1))
print(“180*arc(I1)/pi= %.4f”%(180*c.phase(I1)/c.pi))
I2=I0*complex(1/1j/om/C)/complex(R+1j*om*L+1/1j/om/C)
print(“I2=”,cp(I2))
print(“abs(I2)= %.4f”%abs(I2))
print(“180*arc(I2)/pi= %.4f”%(180*c.phase(I2)/c.pi))
#Kontrola: I1+I2=I0
print(“abs(I1+I2)= %.4f”%abs(I1+I2))
Drugi način da se ovo riješi bio bi prvo pronaći napon preko paralelne složene impedancije ZLR i ZC. Znajući ovaj napon, mogli bismo pronaći struje i1 i ja2 tako što će ovaj napon prvo podeliti ZLR a zatim ZC. Sledeće ćemo pokazati rješenje napona preko paralelne složene impedancije ZLR i ZC. Morat ćemo koristiti princip podjele napona na putu:
VRLCM = 8.34 e j 1.42° V
i
IC = I1= VRLCM*jwC = 0.524 e j 91.42° A
i stoga
iC (t) = 0.524 cos (w ×t + 91.4°) A.